Srijeda, 04 Ožujak 2009 21:30    PDF Ispis E-mail
REVIJA STVARNOG FILMA NA VISU


Bez pretjerivanja se može reći da se sve odvijalo u najugodnijem bioskopu na svijetu. Jer ne postoji bioskop u našoj svakodnevnici u kojem možes pušiti, piti, tiho pričati, smijati se, ne smetati, gledati filmove preko ramena prijatelja jer su istovremeno bile dvije projekcije na različitim zidovima. Disko kugla se na sredini cijelo vrijeme vrti dok idu filmovi... ma sjajno. Sve je prošlo u cabaretskoj atmosferi. Opušteno. Na šanku tišina. Svi gledaju film. Uz sve to besplatna hrana, a ulaz besplatan!

Piše: Damir Nemir Janeček


Oda otoku

Čuda postoje i nade ima! Dok cijeli svijet krizira, dok sve ide prema dole postoji način da se krene ka gore, da se krene u VIS. Otok Vis, Otok sa veliko O, najljepše što je majka Zemlja mogla darovati Čovjeku, Otok će Vas ugostiti i biti vaša oaza u moru laži i bijegu od surovog svijeta betona, baš betona. Otok je poput bebe koja se nalazi u majčinoj utrobi, okružen sa svih strana morem. Od tu vjerovatno potiče logična iskonska i iskrena potreba za boravkom na otoku u svakoj prilici.

Direktor kuha kafu

Jednostavno i nesebično

Evo kako je sve krenulo. Zvonimir Matić (brat vrlog Borisa Matića koji je ogromne stvari učinio za promociju autorskog filma na našim prostorima, a školovao se u Beogradu, živi u Zagrebu, a naravno, rodio se u Bosni) i Edita Najer su odlazili s Visa. Pozdravljali su se sa drugaricom Silvijom Simniati. Sve se to dešavalo na Viškoj rivi. Tada su rekli: Vidimo se na ljeto. Silvija koja živi na Visu im je rekla da mogu doći i zimi jer oni (što se često zaboravlja) i zimi žive, a ne samo ljeti. Zvonimir i Edita su rekli ok te da će ponijeti filmova da gledaju, te da se zezaju, da nešto popiju i zapale. Što je normalno. Onda su se dosjetili da bi mogli jednostavno napraviti projekcije i za ostale Višane jer zimi je i ostalima dosadno. Jednostavni su bili sasvim logični, racionalni i nesebični. I što je osnova svakog zdravog ljudskog odnosa, posjedovali su empatiju, suosjećanje.

Bratstvo i jedinstvo

Zvonimir je obavijestio brata o toj ideji, a njemu se to jako svidjelo. Dopustio je da se koriste filmovima sa Zagreb Film Festivala. Filip Kraljević Palestinac koji je kuhar, Mišo Poduje, Silvija te ostali mladi iz Visa sa Visa su imali svoju Kulturno umjetničku udrugu Pokrok Vis. Nakon što je umjetnička baza postojala, to jest izvor filmova, pozabavili su se formalno birokratskim ljudima neophodnim i nametnutim potezima. Napisali su projekat te skrušeno zamolili grad za pare.

Disko sala u kojoj su prikazivani filmovi

Stand Up For Your Right

Grad, to jest njegovo vodstvo na to gleda primitivno i provincijski te to odbija! Naravno jer vladajući nekulturnjaci rade samo za one iznad sebe, koji rade za one iznad sebe i tako sve do vrha pa i iznad njega. Njima naravno nije u interesu da se išta mudro za mlade i ostale dešava na otoku, jer na taj način ljudi odseljavaju. To sve odgovara njihovoj politici, koja je licemjerna i pohlepna te kojoj je za cilj rasprodati predivne otoke ponajviše u vlastitu korist. No otočka brigada koja se bori za svoje pravo na zabavu ne posustaje. Gospodin Marko Šušnjar iz Splita, njihov prijatelj, postaje glavni sponsor. Antonio Lipanović (vlasnik prekrasne vinarije 70 m duboko u zemlji smještene), također član udruge, financijski nesebično pomaže. Naravno kao vinar, pomogao je i logistički. Viški filozof i spisatelj Senko Karuza je u svojoj uvali Molo Trovna ugostio ljubitelje ljudskosti te ih nahranio sjajnim fažolom (grahom) s manistrom, te brilijantnim brujetom. Naravno, i vinom i rakijom koji su neizbježni.

Programiranje

Zvonimir Matić, inače dipling (diplomirani inženjer šumarstva) je pogledao filmove iz selekcije zadnjih par godina Zagreb Film Festivala, te odabrao pojedine koji su po njegovoj procjeni bili zanimljivi publici na otoku Visu. Potom su sastavili dvodnevni program. Prikazani su filmovi Red Race, Taraf de haidouks (film o grupi rumunjskih cigana koji su svojom nevjerojatnom energijom i glazbom osvojili svijet), Life in loops, (nagrade: Međunarodni filmski festival Karlovy Vary 2006., nagrada za najbolji dokumentrani film), Balkanska rock priča, Rendez Vous, redatelj: Martin Janos Krawczyk (nagrade: Berlin film festival 2006, nominacija za najbolji kratki film), Šaban Bajramović, Salim Baba, redatelj: Tim Sternberg, Halid Bunić Vječni i Kao da je bilo nekad.

Škartoc

Mišo Poduja je izabran da bude voditelj programa, a on je tu obavezu prihvatio s radošću pod uslovom da cijelo vrijeme na glavi nosi škartoc (vrećicu). Tako je nastala špica za festival s likom koji nosi škartoc na glavi.

Stvarni film

Silvija je osmislila plakat revije po uzoru na stari poljski filmski plakat s otiskom prsta, simbolično i idejno vezan za autorski film koji su oni nazvali stvarnim i dali mu time još više na težini. Oni su ono što bi se nazvati moglo, mali, iskreni, smisleni film velike ideje. Sve je bilo usmjereno ideji druženja sa stvarnim ljudima, uz stvarne filmove. U zraku se mogla opipati želja otočana za životom, drugarstvom te kulturom. Filip Kraljević zvani Palestinac, odlučio je iznenaditi publiku svojim gurmanskom kulinarskim umijećem te ih počastiti specijalitetom - vepretinom u prošeku s njokima. Jelo se zbog kuhara nazvalo Palestinskim loncem. Sličnost naziva s Bosanskim loncem nije slučajna, naravno. Festival je imao samo tri gosta od kojih je jedan radio i puštao muziku (uglavnom šlagere i Ivu Robića), a druga dva uživala su u džabnom posjetu otoku. To su naravno bila tri gosta, sva tri redom iz prelijepe Bosne i Hercegovine.

Program se odvijao u bivšem domu JNA, sadašnjem Domu kulture. Posjetioci festivala su bili ljudi s Visa ali i mnogi koji su čak iz Zagreba i Splita došli na Vis radi filmova i atmosfere.

U jutarnjim satima su počele filmske matineje. Prikazan je film Balkanska rock priča. Zvonimir Matić je nakon projekcije stupio u telefonsku vezu otvorenog tipa s glavnim likom tog filma, zbog čega je puna sala bila oduševljena. Publika je bila oduševljena i filmom o romskom sastavu, a svi su se zaljubili u pjesmu Diana (Niko te nikad voljeti neće kao što volim ja…) iz mnogo puta nagrađivanog dokumentarca Borisa Mitića Preety Diana. Svi filmovi su bili dokumentarni što je dokaz da ovi ljudi vole, trebaju i žele art terapiju, kroz koju će saznati nešto, educirati se, propitkivati te družiti i upoznavati.

 
Čuvari Red karpetića: Halid Bunić i falši Žorž Kluni
 

Falši Žorž Kluni, red karpetić i Bosanci

Veoma bitan faktor festivala jest bio Ivan Bulić Ičo, lokalni lanternista (svjetioničar) popularan u raji, naročito kod koka, jer je visok, zgodan, markantan, tamnoput te sijed, promuklog seksi glasa. Poznati je i kao falši Žorž Kluni – iako je bolji od njega u svemu). On je morao biti sređen. Nije baš morao, ali je na tu ideju pozitivno odgovorio. Pošto se današnji festivali frustrirano iz kompleksa manje vrijednosti furaju na crveni tepih, bez obzira na njegov smisao, veseli nadahnuti otočki tim se dosjetio da kupi mali tepih, više poznat pod riječju ponjava, naravno crvene boje. Za 20ak kuna (nekoliko evrića) od Kineza je kupljen gore navedeni. Dobio je svoj naziv, Red karpetić (čitaj kako piše op.a.). Ičo je morao boraviti na njemu za vrijeme festivala. I prvi dan je sve išlo po dogovoru. No već kasno navečer, kada su na tlo otoka zakoračila dva od tri službena gosta (jedan je na vrijeme došao što je čudno za njega) nastupile su prve promjene i izmjene. Naime, iako velika zvijezda, Ičo je morao svoje mjesto ustupiti drugome. U salu festivalskog objekta su kročili Elvis J Kurtovich i Halid Bunić. Naravno, za Halida je od tog trenutka bio rezerviran Red karpetić (popularna ponjavica). Večer je prošla nemirno, a obojica od dvije upravo pristigle legende su se zagrijavali za svoje sutrašnje nastupe. Tada je prikazivan je film o Halidovom život (Halid Bunić Vječni), a na derneku za zatvaranje di džej je bio Elvis Di Džej Kurtović. Naravno peglao je raju kao i uvijek šlagerima, ponajviše Ivom Robićem kojim je opsjednut (što mnogo raduje). Na kraju svega priznanje od srca u vidu Red karpetića je za uspomenu daravano Halidu Buniću. Elvisa je pozvao Zvonimir Matić koji je s njim nekada svirao u poznatom vokalno instrumentalnom sastavu Elivis J Kurtovich. Red karpetić (ne zna se još je li to prenosna ponjava ili ostaje u trajno vlasništvo) od nedavno boravi u Kinoteci u Sarajevu. Halid je svojom pojavom i dječijim srcem osvojio publiku u Visu, dobio niz ovacija prije, a naročito nakon što su ljudi vidjeli njegovu životnu priču na velikom platnu. Viški ribar Kalambera je našao svog novog idola u Elvisu. Elvis je tako postao počasni prijatelj- gost kada god može doći. Zabave nakon filmova su bile prilika za lokalne didžejeve da se iskažu.

 
 Sokoćala za pravljenje kokica

Najbolji bioskop

Bez pretjerivanja se može reći da se sve odvijalo u najugodnijem bioskopu na svijetu. Jer ne postoji bioskop u našoj svakodnevnici u kojem možes pušiti, piti, tiho pričati, smijati se, ne smetati, gledati filmove preko ramena prijatelja jer su istovremeno bile dvije projekcije na različitim zidovima. Disko kugla se na sredini cijelo vrijeme vrti dok idu filmovi... ma sjajno. Sve je prošlo u cabaretskoj atmosferi. Opušteno. Na šanku tišina. Svi gledaju film. Uz sve to besplatna hrana, a ulaz besplatan! Donio se i aparat za kokice koji nije korišten od ljeta, koji je tamo stajao iako se ispostavilo da ne radi. Tada se pred bioskopom pojavilo kuhalo doneseno iz kuće na kojem su se spravljale kokice koje su potom stavljane u pravi aparat za kokice koji nije radio.

 
Elvis sa obožavateljima
 

Bonus - Filmski bicikl

Uz sve to na ulazu u bioskop je bio izložena skulptura Gordana Sirišćevica te instalacija Penis Bonus Pax iz Domus – Silvije Simniati. Koju je na njenu ideju stvorio vrli češki umjetnik koji stvara raznolike robote. On se zove Stanley Povoda. Cijeli život je proveo u Americi u koju je pobjegao iz Češke preko Jugoslavije.

Radi se o simboličnoj instalaciji. Naime, filmski projektor sa 8 mm trakom se nalazi naprijed, a pojačalo straga bicikla. Vrtnjom dinama stvara energiju kojom se pokreće slika i ton. Film prikazuje proces spravljanja vina na Visu. Mogu se čuti i sočne otočke psovke te mnogo naučiti o vinu. A sjajan je osjećaj znati da pokrećeš film svojom energijom.

Hvala

Sve ovo se ne bi desilo bez članova Udruge Pokrok – Stipe Kalmbere, Ane Bilić, Kate Kalambre i tehničara Cokarica Coke. Oni su radili noć i dan da bi se ovo ostvarilo. I svi su radili bez ikakve nadoknade! Pokretačka snaga je bila entuzijazam najzdravijeg tipa te potreba za zdravim druženjem i dostupnosti kulture. Sve je nastalo iz jedne nesebičnosti i solidarnosti. Festival se odvijalo mimo ljeta i mimo sezone, na Otoku koji je najudaljeniji naseljeni otok (nakon njega sljedeća je Italija – Vis je najudaljeniji srednjodalmatinski otok). Taj vremensko prostorni kontekst je strahovito bitan. Otoci su zanemareni! Nepravedno.

 
 I za kraj brujet...

Veži me

Veze s otokom su takve da nije tako jednostavno doći, no istovremeno nije niti teško ukoliko volite Otok i film. Ovo sve nije bilo bezveze. Nadamo se da i otok neće biti bez veze.

VIVA IL OTOK!

 

 izvor: e-Novine.com

Pregleda: 7298
Komentari (2)Add Comment
irssa
Ožujak 05, 2009
...

mnogi od spomenutih kušali su moje ribe i brujete....

irssa
Ožujak 05, 2009
...

but, tempi pasati

Napišite komentar
 
  smaller | bigger
 

busy
Ažurirano ( Četvrtak, 05 Ožujak 2009 01:59 )